×
TRAŽI
vrlovazno.com
Potraga za odgovorima na
 pitanja o životu i Bogu
Božje postojanje

Je li Bog stvorio svemir?

Kako je svemir nastao? Znanstvenici potvrđuju teoriju Velikog praska i početak svemira.

WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More PDF

Znanstvenici vjeruju kako je naš svemir počeo jednom ogromnom eksplozijom energije i svjetlosti koju nazivamo Velikim praskom. To je bio jedinstveni početak svega što postoji. Početak svemira, pa čak i sam početak vremena.

Ništa što danas promatramo nije postojalo prije toga.

Nadalje, nešto izvan vremena, izvan prostora i izvan materije uzrokovalo je da sve to nastane.

Neteističnim znanstvenicima veliki je izazov prihvatiti shvaćanje da je svemir započeo i da nije oduvijek postojao.

Jesu li znanstvenici sigurni u teoriju Velikog praska? Da. Krajem 1920-ih, astronom Edwin Hubble vidio je svojim teleskopom kako se galaksije (udaljene nekoliko milijuna svjetlosnih godina) udaljuju jedna od druge fantastičnom brzinom. To nije uzrokovala neka sila koja ih je odbijala jedne od druge već su se tako kretale zbog posljedica prvobitne eksplozije, koja ima svoje porijeklo u točno određenom trenutku.

U tom trenutku sva se masa u svemiru komprimirala u jednu točku beskonačne gustoće, manju od jednog jedinog atoma.2 Tada je nastala kozmička eksplozija, Veliki prasak, svemir. Steven Weinberg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, daje daljnji opis: „U jednoj stotinki sekunde, to je vrijeme o kojem s pouzdanjem možemo govoriti, temperatura svemira bila je oko sto tisuća milijuna (1011) stupnjeva Celzijusa. Govorimo ovdje o toplini većoj nego u središtu najtoplije zvijezde. Od tolike topline niti jedan sastojak obične materije, molekule, atoma, ili jezgre atoma, ne bi se mogao držati zajedno.“3 Dakle, „Svemir je bio ispunjen svjetlošću.“

Ovo se uklapa sa zapisom: „U početku stvori Bog nebo i zemlju ... i reče Bog: “Neka bude svjetlost! I bi svjetlost.“4 Naglasak je ovdje da je Bog stvarao po svojoj objavi: „Neka bude svjetlost!“

Gledajući svete tekstove svih glavnih religija, samo Biblija opisuje ono što su znanstvenici otkrili o eksploziji svjetlosti i početku svemira i to izvan samog svemira. Eksplozija svjetlosti donijela je početnu točku svemira, materije i vremena. Bilo je to jedinstveno polazište za sve. U mnoštvu navrata u knjizi je Postanka zapisano „I reče Bog...“, čemu slijedi „... i bi tako.“

Je li svemir mogao nastati kroz zakone fizike poput gravitacije, elektromagnetizma, brzine svjetlosti itd.? Ne, jer te stvari još nisu postojale. Početak samog svemira proizveo je zakone fizike.

Početak svemira – jedinstveni početak

Astrofizičar i agnostik Robert Jastrow izjavio je: „Sjeme svega što se dogodilo u svemiru posađeno je u tom prvom trenutku: svaka zvijezda, svaki planet i svako živo biće u svemiru nastalo je kao rezultat događaja koji su bili pokrenuti u trenutku kozmičke eksplozije. To je bio doslovno trenutak stvaranja. Svemir je nastao i ne možemo otkriti što je uzrokovalo da se to dogodi.“5 Kao što je rečeno, ovaj zaključak uznemiruje ateističke znanstvenike zbog nemogućnosti pronalaska uzroka ove pojave.

Jastrow zaključuje: „Znanstvenik, koji se pouzdaje u moć razuma, budi se iz noćne more. Prevalio je planine neznanja i sprema se osvojiti najviši vrh. Dok se penje na vrh, pozdravlja ga grupa teologa koji na vrhu već stoljećima sjede."6

Zamislite olakšanje tih znanstvenika kada su godine 1048. astronomi Hermann Bondi, Thomas Gold i Fred Hoyle unaprijedili teoriju stabilnog stanja. Njihova teorija se svodi na činjenicu da je svemir beskonačno star. Dakle, nije bilo potrebe za stvaranjem.

Početak svemira – teorija stabilnog stanja pokazala se neistinitom

Međutim, šezdesetih godina prošlog stoljeća teorija stabilnog stanja pretrpjela je razorni udarac kada su dva radio inženjera u laboratoriju Bell Labs (Arno Penzias i Robert Wilson) otkrili misteriozno zračenje. Zračenje je dolazilo ravnomjerno iz svih smjerova. Kada je izmjerena temperatura zračenja, potvrđen je njen izvor. To zračenje nije oduvijek postojalo. Utvrđeno je da je nastalo iz jednog jedinstvenog, originalnog trenutka stvaranja.

Godine 1996., NASA-in satelit Cosmic Background Explorer (COBE) potvrdio je da primordijalno pozadinsko zračenje ukazuje na eksplozivan početak svemira. Razine vodika, litija, deuterija i helija koje postoje u našem svemiru i danas to potvrđuju.

Još uvijek postoje znanstvenici koji se suprotstavljaju implikacijama teorije Velikog praska. Njima je neprihvatljivo da postoji nepoznati uzrok početka svemira ili da zaključe kako je Bog uzrok. Stoga se odlučuju za treću opciju.

Ostali pokušaji objašnjenja početka svemira

Koje objašnjenje daju ovi znanstvenici za početak cijelog našeg svemira, energije, vremena i prostora?

Oni pokušavaju jednostavno negirati utemeljenu tezu na kojoj počiva znanost: da sve što postoji mora imati uzrok.

Fizičar Victor Stenger kaže da svemir možda nema uzrok postojanja i da je možda „proizašao iz ničega.“7 Filozof Bertrand Russell je u raspravi o postojanju Boga rekao: „Svemir je samo tu, i to je sve.“8

Jedna je stvar tvrditi da je nešto vječno i da mu stoga nije potreban „uzrok nastanka“, ali je potpuno drugačije znanstveno promatrati početak nečega, a zatim pokušati tvrditi da nema razlog svog nastanka.

Čak je i David Hume, jedan od najskeptičnijih filozofa, smatrao takav stav besmislenim. Uz svu svoju skeptičnost, Hume nikada nije negirao postojanje uzročno-posljedičnih veza. Hume je 1754. godine napisao: „Nikada nisam tvrdio nešto tako apsurdno da bi bilo što moglo nastati bez razloga.“9

Početak svemira koju znanost potvrđuje

Znanstvena otkrića dosljedno ukazuju na samo jedan zaključak: svemir je imao jedinstven početak, eksploziju. Svemir, vrijeme, prostor, zakoni koje opažamo – sve je to imalo početak. Ako ste ikada željeli vjerovati u Boga, ali ste smatrali da se to kosi sa znanstvenim činjenicama, znanost vam itekako daje razloga da vjerujete u božje postojanje.

Možemo zaključiti da je vječni i izvanvremenski Bog stvorio vrijeme i da je sveprisutni i neograničeni Bog stvorio prostor. Bog koji je duhovan i izvan materije izvor je našeg svemira i svega što jest. To je poruka koja se ponavlja u cijeloj Bibliji.

„Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio?… Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?“10

„…on zapovjedi i postadoše.“11

Biblija kaže kako je Bog stvorio zemlju i želio je da bude nastanjena. Dakle mislio je na nas od početka. Darovao je ljudima dar života i svoj kratki boravak na zemlji. Njegov je cilj uvijek bio da ga tražimo i pronađemo. Ako ga ne upoznamo, propustili smo svrhu svog postojanja. Tko zna bolje od Boga razlog našeg postojanja?

Želite li upoznati autora svemira? Evo što obećava: „Približite se k Bogu, pa će se i on približiti k vama!.“12 Ako ćemo ga tražiti, Bog kaže: „Pustit ću da me nađete.“13 I još kaže: „Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna.“14

Imamo priliku upoznati Boga koji je stvorio svemir.

Želite li započeti odnos s Bogom? Ovdje je opisano kako to možete: Osobno poznavati Boga.

Dijelovi ovog kratkog znanstvenog članka koji opisuje kako je nastao svemir preuzet je od Dinesh D'Souza, What's So Great about Christianity, Regnery Publishing, Inc., 2007, poglavlje 11.

 Imam pitanje ili komentar…
 Kako započeti osoban odnos s Bogom

Fusnote: (1) izostavljeno (2) Dinesh D'Souza, What's So Great about Christianity, (Regnery Publishing, Inc., 2007) str. 118 (3) Steven Weinberg, The First Three Minutes: A Modern View of the Origin of the Universe, (Basic Books,1988), str. 5. (4) Postanak 1,1-3 (5) Robert Jastrow, "Message from Professor Robert Jastrow", LeaderU.com, 2002 (6) Robert Jastrow, God and the Astronomers, (Readers Library, Inc., 1992) (7) Victor Stenger, "Has Science Found God?" (Free Inquiry, Vol. 19. No. 1), 2004 (8) Bertrand Russell and Frederick Copleston, "The Existence of God", u John Hick, ed., The Existence of God (New York: Macmillan, 1964), str. 175 (9) J.Y.T. Greid, ed., The Letters of David Hume (Oxford: Clarendon Press, 1932), str. 187 (10) Izaija 40,26-21 (11) Psalam 148,5 (12) Jakov 4,8 (13) Jeremija 29,14 (14) Jeremija 9,22-23


POŠALJI PRIJATELJU:
WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More