×
TRAŽI
vrlovazno.com
Potraga za odgovorima na
 pitanja o životu i Bogu
Božje postojanje

Kako je ateistica pronašla Boga

Osobna priča ateistice koja je bila uvjerena kako Boga nema i koje su je činjenice dovele k Bogu.

WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More PDF

Piše Marilyn Adamson

Činilo se da religiozne ljude iritira moje pitanje „Kako znate da Bog postoji?“

Možda su razmišljali o mojim motivima za takvo pitanje ili nisu znali kako mi odgovoriti. Većina bi mi rekla: „Pa to jednostavno znaš.“

Nisam pokušavala biti naporna, međutim nisam „jednostavno znala“ da Bog postoji. Svakako sam se nadala da ima netko tko zna odgovor.

Nakon nekoliko mjeseci sličnih razgovora, razmišljala sam o tome kako ti ljudi tvrde da vjeruju u Boga, ali ne znaju zašto! To mi je djelovalo kao traženje istine o Djedu Božićnjaku. Činilo se očitim da je Bog izmišljen. Možda je nekim ljudima bilo potrebno da vjeruju u Boga, no nije postojao nikakav jasan dokaz o njegovu postojanju. Barem nije bilo nikakvih objektivnih dokaza. Tako sam došla do zaključka kako Bog zapravo ne postoji.

Držala sam se tog uvjerenja godinama te nisam očekivala da ću ga ikada promijeniti. No tada sam upoznala osobu koja me je zainteresirala za mogućnost da Bog ipak postoji. Bila je brižljiva, ljubazna i vrlo inteligentna. Smetalo me je da netko toliko inteligentan može vjerovati u Boga.

Ona je o Bogu govorila kao o svojem najbližem prijatelju. Bila je uvjerena da je on duboko voli. Dobro sam poznavala njezin život. Kakvu god brigu imala, razgovarala bi s Bogom o tome i vjerovala mu da će on to na neki način riješiti i pobrinuti se za nju. Govorila bi mi prilično iskreno kako se moli da Bog djeluje oko situacija koje je brinu. U više od godinu dana često sam svjedočila onomu što se činilo kao odgovor na njezine molitve. Promatrala sam njezin život kroz niz okolnosti i njezina vjera u Boga nije se mijenjala.

U jednu sam ruku htjela vjerovati u Boga zato što sam se divila njezinu životu i njezinoj ljubavi za ljude. No nisam mogla vjerovati u nešto protivno svojem intelektu i zdravom razumu. Bog ne postoji. To je lijepa ideja, ali to je sve. Želja da je nešto istinito ne čini to istinitim.

U to vrijeme razvijala sam svoju osobnu filozofiju.

Pokušavala sam nešto što ne vjerujem da mnogi ljudi čine. Svakih nekoliko tjedana proučavala sam određenog filozofa i njegovo razmišljanje o životu. Bili su tu Nietzsche, Hume, Dostojevski, Sartre, Platon i drugi. Nakon takvog proučavanja pokušala bih njihovo učenje primijeniti na svoj život. Tragala sam za savršenom i praktičnom životnom filozofijom. Uvijek sam iznova nalazila njihove filozofije manjkavima ili previše nepraktičnima za svakodnevni život. Bez obzira na to nastavila sam tražiti.

Ispitivala sam svoju prijateljicu sva pitanja o Bogu kojih sam se mogla sjetiti. Ponekad bih zapisivala pitanja do kasno navečer. To se odvijalo više od godinu dana. Jednog dana donijela mi je knjigu1 u kojoj su bili kratki odgovori na pitanja o postojanju Boga, o Isusovoj božanskoj prirodi ili o Bibliji. Knjiga je prezentirala činjenice i nije bilo komentara poput onih: „Samo vjeruj.“

Vidjela sam dokaze o Bogu koji su bili logični. Argumenti koji su me posebno uvjerili bili su kemijska svojstva vode i zemljin položaj naspram sunca. Sve je bilo tako savršeno dizajnirano, tako savršeno satkano. Moja vjera u to da „nema ničega iza svega toga“ počela je slabiti, a vjera u mogućnost da Bog postoji počela je jačati. Imala sam sve manje razloga da budem sigurna vjerovati u ništa i puno više razloga da zaključim kako bi Bog mogao postojati.

Onda mi se dogodila jedna situacija koja je potpuno uzdrmala moju tadašnju životnu filozofiju. Ono na što sam oslanjala svoju vjeru pokazalo se nedostatnim i šokiralo me to da nisam imala pristup životu u koji bih se mogla pouzdati. Međutim ta se situacija riješila i ja sam krenula dalje. Imam prilično stabilnu osobnost. Nikad se u životu nisam osjećala „potrebitom“. Nisam imala neke krize ili nekakve druge teškoće. Nisam se u vezi ničega osjećala krivom.

No koncept o Bogu nisam mogla izbiti iz glave… Je li on tamo negdje? Postoji li? Možda ipak postoji…

Jedne večeri razgovarala sam sa svojom prijateljicom i ona je znala da imam sve informacije koje su mi trebale. Znala je i kako sam pitala sva moguća zamisliva pitanja i da ih više nemam. Ali još uvijek sam htjela voditi debatu. U jednom trenutku moja se prijateljica naglo okrenula prema meni i rekla mi: „Znaš ja ne mogu donijeti tu odluku za tebe, a Bog neće čekati zauvijek.“

Odmah sam znala kako je ona u pravu. Igrala sam se s jednom vrlo važnom životnom odlukom. Otišla sam kući i odlučila: Ili ću zatražiti Boga da postane dio mog života ili se više neću baviti tim pitanjem niti ću više razmatrati mogućnost da Bog postoji. Umorila sam se razmišljajući o svemu tome.

Kroz sljedeća tri-četiri sata ponovila sam sve što sam do tada čitala i promatrala te sam napravila evaluaciju svega.

Zaključila sam kako su dokazi o Božjem postojanju toliko snažni da je imalo više smisla vjerovati da Bog postoji nego da ne postoji. Morala sam djelovati u vezi tog zaključka.

Znala sam kako je intelektualni zaključak da Bog postoji prelagan. Bilo je to na razini zaključka da zrakoplovi postoje. Vjera u postojanje zrakoplova ne znači ništa. Međutim, ako trebate otići na neku destinaciju zrakoplovom, morate se odlučiti na njega i ukrcati.

Trebala sam donijeti odluku da porazgovaram s Bogom. Trebala sam ga zamoliti da dođe u moj život.

Nakon nekoliko sati razmišljanja obratila sam se Bogu: „U redu, ti pobjeđuješ. Želim da dođeš u moj život i činiš s njim što želiš.“ Činilo mi se razumnim, s obzirom da Bog postoji, Bogu dati pravo da utječe na moj život i vodi ga kako želi.

Otišla sam na spavanje i kada sam se sljedećeg jutra probudila, pitala sam se je li Bog još uvijek tu. Da budem iskrena, nekako sam „osjećala“ kako je on prisutan. U jedno sam bila sasvim sigurna, imala sam neopisivu želju da upoznam tog Boga u kojeg sada vjerujem.

Željela sam čitati Bibliju. Kada sam je čitala, činilo se da mi Bog stalno govori o tome tko je on, kao i o odnosu koji mi nudi. Vrlo me je iznenadilo koliko on često govori o svojoj ljubavi. Nisam to očekivala. Mislila sam kako samo treba priznati da Bog postoji. Kako sam čitala Bibliju, Bog mi je stalno komunicirao svoju ljubav. To mi je bilo zapanjujuće.

Moja skeptična priroda još uvijek je bila prisutna. Prvih nekoliko mjeseci pitala sam se: „Vjerujem li zaista u Boga? I zašto?“ Tada bih metodično ponovila pet objektivnih razloga zašto sam vjerovala da Bog postoji. Moja „vjera“ u Boga nije se oslanjala na osjećaje već na činjenice i dokaze.

Za mene je to kao temelj građevine. Činjenice i dokazi podupiru moju vjeru. To je kao kada netko vozi po mostu. Može osjećati što god želi o mostu, ali mu konstrukcija, dizajn i sastavni materijali mosta omogućuju da sigurno dođe od jedne strane do druge. Na sličan način meni su važne objektivne stvarnosti o Bogu poput logičnih, povijesnih i znanstvenih dokaza o njegovom postojanju. Postoje ljudi kojima tako nešto nije potrebno. Međutim ja ne volim biti nadmudrena niti se baviti priželjkivanjima. Konkretni razlozi i dokazi o Božjem postojanju vrlo su mi važni.

Moje iskustvo, 2. dio – Više dokaza o Bogu

Nakon što je prošlo nekoliko godina od kada sam postala kršćanka, zašto i dalje nastavljam vjerovati? Koje razloge imam da i dalje vjerujem u Boga?

Nisam sigurna da će vam išta od ovoga biti uvjerljivo, ali neću vas pokušavati uvjeriti, već ću biti sasvim iskrena s vama. Prijašnja moja pitanja uglavnom su se svodila na Božje postojanje. Nakon što sam započela odnos s Bogom, vidjela sam i dodatne razloge za to da je Bog stvaran. Ovo su neke od njih…

1. Kada imam pitanja ili me nešto muči ili bih željela dodatno pojašnjenje o nečemu, Bog mi govori kroz Bibliju. Ono što mi on pokaže uvijek savršeno odgovara na moje pitanje. Uvijek dobijem odgovor koji me zadovolji puno više nego što sam to očekivala. Evo i primjera:

Jednog dana moj raspored, rokovi i obaveze prilično su me pritisnuli. Je li vam poznat taj osjećaj kada ste pod tolikim pritiskom da ne znate gdje biste počeli?

Izvukla sam papir i olovku te sam upitala Boga: „Pokaži mi što da radim i to ću napraviti.“ Bila sam spremna preuzeti 100% odgovornosti za svoje obaveze i tražila sam od Boga da mi pomogne odrediti prioritete i načine kako da pristupim svemu tome.

Otvorila sam Bibliju i pročitala sam dio u kojem Isus razgovara s čovjekom koji je bio slijep. Isus ga je upitao: „Što hoćeš da ti učinim?“

Pročitala sam ponovno. Isus je pitao: „Što hoćeš da ti učinim?“ Poprilično začuđena, uzela sam olovku i počela zapisivati. Bila je to lista zadataka za Boga. Naučila sam kako je to vrlo karakterističan način na koji Bog radi. Podsjeća nas da je prisutan. Da mari za nas i da je sposoban.

Odlučila sam podijeliti taj primjer jer je kratak, ali mogla bih vam opisati stotine drugih primjera gdje sam pitala Boga pitanja i on bi mi na njih savršeno odgovorio. To je jedna od kvaliteta koje kod Boga najviše cijenim, da je voljan odgovarati na moja pitanja.

Ovo nije nešto što sam naučila od drugih kršćana. To je način na koji moj odnos s Bogom funkcionira. Ja ga pitam pitanja sa stavom da mu dajem potpunu slobodu da mi kaže što god želi pa, ako je potrebno, da i promijeni moje razmišljanje te mi ukaže na dio života gdje nisam u pravu ili gdje mu dovoljno ne vjerujem. On mi uvijek milostivo odgovori.

2. Kada su mi potrebne smjernice za neku odluku on mi ih uvijek daje. Vjerujem kako Bog mari za naše odluke. Vjerujem da on ima plan za naš život, da mu je stalo do toga s kime stupamo u brak i koji posao imamo. On mari i za naše sitne odluke. Ne vjerujem da mu je stalo do toga koju pastu za zube kupujem ili za takve tričarije, no odluke koje uvelike utječu na moj život ili odluke koje uključuju to što on želi postići u mojem životu Bogu su vrlo važne.

Kada mi je Bog dao jasne smjernice?

Jednom sam se trebala odlučiti hoću li otputovati na Bliski istok. Postojao je rizik i bila sam voljna ići samo ako je Bog želio da idem. Bilo mi je važno znati što on želi.

Dvaput sam pitala Boga u vezi svog zaposlenja. Oba je puta njegovo usmjeravanje bilo toliko jasno da bi svaki promatrač zaključio isto. Dat ću vam i primjer.

Tijekom zadnje godine fakulteta, odlučila sam početi raditi za jednu kršćansku organizaciju koja je uključivala selidbu u Kaliforniju.

Tijekom božićnih praznika posjetila sam roditelje. Jedne večeri bila sam sama i razmišljala sam o listi svih svojih prijatelja. Pitala sam se koju bih od prijateljica mogla nagovoriti da se preseli sa mnom u Kaliforniju kako bi mi bila cimerica. Pala mi je na pamet Kristina koja je već diplomirala i dobila svoj prvi posao u Iowi. Mislila sam kako bi mi ona bila savršena cimerica, ali nisam se s njom čula već nekoliko mjeseci. Samo tridesetak minuta kasnije, u kući mojih roditelja zazvonio je telefon. S druge strane slušalice bila je upravo Kristina.

Njezina prva rečenica bila je: „Čula sam da si prihvatila posao za onu kršćansku organizaciju.“ Zabezeknula sam se jer sam o svojoj odluci ispričala samo jednoj osobi u Ohiu.

Zatim je rekla: „Čuj ja imam lonce, tave i posuđe.“ Rekla sam: „ŠTO?!“ Selila se u isti grad u Kaliforniji i nazvala me da vidi želim li da budemo cimerice.

Dakle, shvaćate li što vam želim reći?

Možda se pitate zašto praviti takvu dramu oko svega toga ili zašto uopće moliti Boga za pomoć oko takve odluke? Znala sam da se mojim roditeljima neće svidjeti moj izbor posla. Ta je odluka mogla zauvijek promijeniti moj odnos s roditeljima i stoga ona nije bila baš jednostavna. Tražila sam Boga da me usmjeri prema onome što on želi i on je to i učinio. Postojalo je barem desetak drugih događaja vezanih uz ovaj posao koji su jasno pokazali što Bog želi.

Drugi razlozi zbog kojih još uvijek vjerujem u Boga…

3. Bog ima najbolje odgovore na važna životna pitanja poput pitanja zašto smo ovdje, koji je smisao života, što je važno u životu i što treba vrednovati u životu. Proučavala sam mnoge filozofije i religije. Ono što čitam u Bibliji i ono što vidim iz Božje perspektive sve se nekako slaže.

Ima još uvijek mnogo toga što pročitam u Bibliji i za što kažem sama sebi: „Stvarno mi nije jasno.“ Tako da nemojte misliti da razumijem sve što je u Bibliji zapisano. Ono što želim reći je to da život ima smisla samo iz perspektive Božjeg otkrivenja. To je kao da čitamo upute za život na zemlji, ali nismo prepušteni sami sebi da slijedimo te upute. Umjesto toga, Izumitelj nam je svakodnevno na raspolaganju da nam objasni kako sve radi te nas osobno vodi kroz to.

4. Bliski odnos s Bogom dublji je od bilo kojeg bliskog odnosa s ljudima. Kažem to nakon što sam stupila u brak i dobila dvoje djece, a imam još i puno bliskih prijatelja. Božja je ljubav savršena. On je vrlo milostiv. Govori mi na onoj razini i u onoj situaciji u kojoj se trenutačno nalazim. On intervenira u raznim situacijama na načine koji me često iznenade. Bog nije samo vjerovanje ili doktrina. Mogu jasno vidjeti kako on djeluje u mom životu.

5. On je postigao puno više u mom životu nego što bih to mogla sama. Ne kažem to zato što nemam dovoljno samopouzdanja. Ovdje govorim o postignućima koja su premašila ono što sam ja imala na umu. On daje ideje, smjernice, rješenja, mudrost i motivaciju koji premašuju moj samostalni rad.

Ima još toga, ali mislim da sam vam dala dovoljno materijala za razmišljanje. Nisam sigurna je li vam sve to uvjerljivo, no bila sam sasvim iskrena prema vama.

Ako biste voljeli čuti neke dokaze koji su meni pomogli da dođem od ateizma do vjere u Boga možete pročitati ova dva članka:
      Postoji li Bog?
      Više od slijepe vjere

Ako biste željeli razmatrati kako doći do vjere u Boga, pribilježite se za seriju od sedam proučavanja putem e-pošte. Radi se o seriji „Duhovni izazovi“ čiji sam ja autor. U njima objašnjavam i dokaze i sumnje o Božjem postojanju i protiv njega. Ako vam se ne svidi možete se odjaviti. Proučavanja koja dobijete su besplatna. Ako se želite pribilježiti možete to učiniti ovdje.

Smisao svega što sam napisala

Koje su vrijednosti poznavanja Boga? Možemo ići kroz život sigurni i pod Božjim vodstvom, možemo izbjegavati slijepe ulice, možemo znati istinu, možemo imati snagu, nadu i mir te možemo uživati u najvažnijem odnosu. Bog koji nas je stvorio daje nam sve ovo kao nitko drugi. Kako bismo kročili kroz život uspješno i s pouzdanjem, moramo biti povezani s njim i pouzdati se u njega. Dok ne dođemo k njemu uvijek ćemo tragati za drugim mogućnostima koje nas neće zadovoljiti. Ali kada se odazovemo odnosu s njim tada možemo biti zadovoljni i potpuni. Tada postajemo sposobni živjeti ovaj život planski s Bogom koji nas u tome može voditi.

 Imam pitanje ili komentar…
 Kako započeti osoban odnos s Bogom

Bilješke: (1) Paul E. Little, Know Why You Believe, IVP Books


POŠALJI PRIJATELJU:
WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More