×
TRAŽI
vrlovazno.com
Potraga za odgovorima na
 pitanja o životu i Bogu
Božje postojanje

Znanstvenici začuđeni zakonima prirode

Zašto su zakoni prirode tako nepromjenjivi? Razmotrimo zašto znanstvenike čude zakoni prirode.

WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More PDF

Zakoni prirode ne odnose se samo na zemlju. Čitav naš svemir slijedi iste zakone. I ti se zakoni nikad ne mijenjaju.

Vaša kava ostavljena na stolu uvijek će se ohladiti. Gravitacija ostaje stabilna, i to ne igrom slučaja. Brzina svjetlosti ostaje konstantna. Zemlja se rotira za 24 sata. (Ovo je tako precizno, do te mjere da znamo godinu kad trebamo dodati prijestupnu sekundu našem satu.)

Nije li neobično da je naš svemir tako precizno uređen? Zašto je to baš tako?

Kozmolog Sean Carroll komentira: „Zakon fizike obrazac je kojem se priroda pokorava bez iznimke.“1

Znanstvenici danas uzimaju zdravo za gotovo ideju da svemir djeluje u skladu sa zakonima prirode. Sva se znanost temelji na onome što autor James Trefil naziva principom univerzalnosti: „Zakoni prirode koje otkrijemo u našim laboratorijima istiniti su svuda u svemiru i vrijede za sva vremena.“2

Znanstvenici bilježe ono što promatraju, ali za to ne koriste nužno samo riječi. Zakoni prirode mogu se dokumentirati brojevima. Mogu se mjeriti i izračunati na matematičkom jeziku.

Ne postoji logično objašnjenje zašto svemir poštuje matematičke zakonitosti. Brzina je svjetlosti uvijek približno 300 000 kilometara u sekundi, bez obzira da li to svjetlo dolazi od dječje lampe ili zvijezde koja je nekoliko galaksija udaljena od nas. Dakle, matematički, postoji točna brzina svjetlosti koja se ne mijenja.

Fizičar Eugene Wigner priznaje da je matematičko utemeljenje prirode „nešto što graniči s tajanstvenim i za što nema racionalnog objašnjenja.“3 Richard Feynman, dobitnik Nobelove nagrade za kvantnu elektrodinamiku, rekao je: „Priroda je matematički ustrojena i to je zapravo misterija. Činjenica da uopće postoje pravila svojevrsno je čudo.“4

Matematička je ustrojenost prirode začuđujuća jer je lako prepoznati da se svemir ne mora ponašati na takav način. Lako je zamisliti svemir u kojem se uvjeti nepredvidivo mijenjaju iz trenutka u trenutak, ili čak svemir u kojem nešto neprestano počinje ili prestaje postojati. Usprkos tome, znanstvenici se drže vjere u temeljnu uređenost svemira.

Fizičar Paul C. Davies komentira: „... da biste bili znanstvenik, morate vjerovati kako svemirom upravljaju pouzdani, nepromjenjivi, apsolutni, univerzalni i matematički zakoni neodređenog porijekla. Morate vjerovati da ovi zakoni neće prestati funkcionirati, da se nećemo sutra probuditi i pronaći da se toplina mijenja od hladnog ka vrućem umjesto obrnuto ili da se brzina svjetlosti mijenja iz sata u sat. Tijekom godina često sam pitao svoje kolege fizičare zašto su fizički zakoni ono što jesu? Omiljeni odgovor je: „Nema razloga da budu takvi kakvi jesu - jednostavno jesu.“5

Isti prirodni zakoni koje nalazimo na zemlji također upravljaju zvijezdama koje su udaljene milijarde svjetlosnih godina. Nedavno istraživanje potvrdilo je: „Jedan od najvažnijih brojeva u fizici, omjer mase protona i elektrona, isti je u galaksiji udaljenoj šest milijardi svjetlosnih godina kao i ovdje na Zemlji. Prema tome istraživanju može se zaključiti da se zakoni prirode ne razlikuju na različitim mjestima u svemiru.“6

Sva moderna znanost počiva na uvjerenju da predvidivi prirodni zakoni vladaju svemirom. Znanstvenici koji su istraživali i otkrivali ove zakone bili su muškarci i žene koji su vjerovali u postojanje svemoćnog Boga. Zašto? Bili su uvjereni da svemir slijedi zakone u skladu s veličanstvenim Bogom Stvoriteljem. Baš kao što je Bog dosljedan i nepromjenjiv, postoji dosljednost zakona prirode. Vjerovali su da je Bog stvorio svemir koji djeluje prema zakonima prirode u veličanstvenoj ljepoti.

Ovakvo se uvjerenje poprilično razlikuje od uvjerenja ljudi koji vjeruju u mnoštvo bogova koji svojim nestalnim temperamentom utječu na svemir na nepredvidljiv način. U politeističkim društvima bogovi su bili nedosljedni i nepristupačni, a prirodom su upravljali bogovi koje nije bilo moguće osobno poznavati. Uvjerenje ljudi u politeističkim društvima bilo je da se svemir ponaša misteriozno kao i njihovi bogovi i da ne postoji mogućnost da bi moglo biti drugačije. Koncept inteligentno uređenog svemira koji je predvidljiv, jednostavno nije bio dio njihovog svjetonazora.

S druge strane, Kristovi sljedbenici vjeruju da je Bog razuman i mudar i da se želi ljudima otkriti, pogotovo kroz osobu Isusa Krista. U Bibliji se pojavljuju izjave poput ovih:

„Jer njima je očito ono što se može doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta.“7

Najveći napredak moderne znanosti došao je kroz ljude koji su vjerovali u ono što Biblija govori o Bogu:

„…Sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.“8

Ti su ljudi vjerovali da je Bog sve stvorio na inteligentan način na korist čovječanstvu i na slavu Božju. Učinio je to kako bismo mogli prepoznati Božju moć i veličanstvo kroz njegovo stvaralaštvo u prirodi. „Newton i njegovi suvremenici vjerovali su da je znanost otkrivanje božanskog plana u obliku matematičkog reda.“9

Neki od vodećih znanstvenika čiji je rad bio motiviran njihovom vjerom bili su: Kopernik, Kepler, Galileo, Brahe, Descartes, Boyle, Newton, Leibniz, Gassendi, Pascal, Mersenne, Cuvier, Harvey, Dalton, Faraday, Herschel, Joule, Lyell, Lavoisier, Priestley, Kelvin, Ohm, Ampere, Steno, Pasteur, Maxwell, Planck i Mendel.

Ti su znanstvenici bili uvjereni da je Bog stvorio veličanstven svemir koji se može matematički mjeriti, što je dovelo do preciznih i vrijednih otkrića. Jedno od otkrića je Keplerov treći zakon. Kepler je uspio utvrditi da je za svaki planet kvadrat ophodnog vremena gotovo jednak trećoj potenciji njegove srednje udaljenosti od Sunca. Kepler je bio uvjeren da mora postojati matematički odnos prisutan u području njegova znanstvenog interesa koji čeka da bude otkriven. Taj odnos postavio je Bog čiji je intelekt daleko izvan našeg.

Danas čak i većina sekularnih znanstvenika priznaje da se u prirodi pojavljuje ne samo red, već i jednostavnost i ljepota.

Postoji legitimno pitanje mnogih znanstvenih istraživanja o tome zašto je svemir tako uredno i precizno uređen zakonima prirode. Za mnoge fizičare, kozmologe i biologe koji su postavili temelje moderne znanosti postojao je jasan odgovor: postoji razuman Stvoritelj pun ljubavi, koji se neprestano otkriva čovječanstvu i podržava svemir vlastitom snagom.10

Za više dokaza o Božjem postojanju pročitajte: „Postoji li Bog?“

Dio ovog članka o prirodi znanosti preuzeti su iz Dinesh D'Souza, What's So Great about Christianity, Regnery Publishing, Inc., 2007, поглавје 11.

 Kako započeti osoban odnos s Bogom
 Imam pitanje ili komentar…

Bilješke: (1) Sean Carroll, kozmolog na California Institute of Technology, citat iz New York Times, nytimes.com, 2007. (2) James Trefil, Reading the Mind of God (New York: Anchor Books, 1989), 1 (3) Eugene Wigner, "The Unreasonable Effectiveness of Mathematics in the Natural Sciences", u Douglas Campbellovoj i John Higginsovoj, eds., Mathematics (Belmont, CA: Wadsworth, 1984), Vol. 3, 117 (4) Richard Feynman, The Meaning of It All: Thoughts of a Citizen-Scientist (New York: BasicBooks, 1998), 43 (5) Paul C. Davies, fizičar, kozmolog, astrobiolog na Arizona State University, citat iz edge.org/3rd_culture/davies07/davies07_index.html (6) Dr. Emily Baldwin; "Earth's Laws Still Apply in Distant Universe", AstronomyNow.com, June, 2008. (7) Rimljanima 1,19-20 (8) Kološanima 1,16-17 (9) Paul C. Davies, citat iz edge.org/discourse/science_faith.html (10) Hebrejima 1,1-3, Kološanima 1,16-19, Ivan 1,1-5, Izaija 40-66


POŠALJI PRIJATELJU:
WhatsApp Share Facebook Share Twitter Share Share by Email More